fbpx

Tvoja sreća je tvoj izbor

Razmišljaš li ponekad o svojoj sreći?

Kako se osjećaš u tom trenutku?

Na koji način  definiraš taj osjećaj unutar sebe?

A možda za tebe ona predstavlja nešto nestvarno i nedohvatljivo?

Samo da znaš, sreća se proučavala i objašnjavala  tijekom povijesti na mnoge načine.  Ona predstavlja subjektivno  pomalo drugačije stanje  zadovoljstva svakog od nas ali na kraju predstavlja istu životnu težnju.

Biti sretan.

Možda za tebe sreća je osjećaj sigurnosti, možda za tvoju susjedu sreća predstavlja osjećaj slobode, tvoju prijateljicu materijalna dobra ili život ispunjen ljubavlju ali sreća uvelike ovisi o nama samima i našim razmišljanjima o njoj.

Hoćeš li biti sretna jer si zdrava, dobila povišicu plaće, kupila novu haljinu, uživala na večeri s prijateljima ili čitala knjigu u tišini sobe? Hoćeš li biti sretna jer si sama  ili  si u vezi, imaš djecu ili je nemaš, imaš ljubimca ili ga nemaš?

Hoćeš li biti sretna kad šećeš prirodom, plivaš u bazenu, kuhaš delicije, sadiš cvijeće u dvorištu ili surfaš po mobitelu?  

Sve što radiš, te način na koji živiš i kako se osjećaš ovisi o tebi. I samo o tebi. Ne zavaravaj se, ne krivi i ne prebacuj svoje loše osjećaje na nekog drugog. Prebacivanjem, osjećati ćeš se sretno i zadovoljno možda jedan mali trenutak. Jednu stotinku u satu. Međutim to nije osjećaj sreće, možda bi bilo više odmicanje od sebe i zavaravanje sebe. Do sljedećeg razloga.

Da li ponekad razmišljaš kako vlastiti osjećaj sreće ovisi o tvojem stavu koji si odabrala tijekom svog života? Iako možda ne razmišljaš na taj način jer nisi imala koga da te uputi u to. Nekog tko ti je usadio uvjerenja kako trebaš živjeti, a pri tome  ispustio stavku „sreća“.

Da li ponekad uhvatiš se u razmišljanjima kako si bila sretna u trenucima i periodima kada uopće nisi na nju obraćala pažnju i uživala u njoj? A mogla si. Samo da si je znala prepoznati i uživati u tom trenutku.

Biti sretna ili nesretna, ovisi o tvojim očekivanjima. Tvojoj percepciji.

Kako bi mogla uživati u životu potrebno je da prestaneš živjeti u iluziji kako trebaš i možeš kontrolirati svoj život. On vrlo često  baca pod noge situacije i probleme u trenutku kad uzmemo predah od sada već prošlog problema i poremećaja svakodnevice. Kamen spoticanja već je u novom obliku. Jednostavno ne staje to stalno koprcanje u nečemu. I tako redom prolaze mjeseci i godine. Sve dok na taj način razmišljaš.

Sve dok razmišljaš o umoru i zasićenju od života, o stresu bez kojeg misliš da ne možeš živjeti, ništa se ne mijenja.

Uporno živiš u prošlosti i svojim lošim iskustvima ili u budućnosti i svemu onome što bi u njoj moglo krenuti „krivo“. A tvoja sadašnjost? Ona kao da ne postoji. Kad ovo pročitaš ono postaje prošlo vrijeme.  Živiš sada, ovog trenutka. Uživaj u njemu. U stanju si se odreći sreće sada, danas, ovog trenutka kako bi mogla svjesno proživljavati loše osjećaje. Da li ti je takav način ophođenja same sa sobom uistinu potreban?

Ne postoji osoba na svijetu kojoj taj osjećaj je nepoznat, samo s razlikom koji put odabere kako bi uzela od života što joj i pripada.

Razmisli, koliko je sreća imati mir u duši?

Ti si kraljica svojeg svemira i na tebi su odluke. Svaki odabir je tvoj odabir. Potrebno je samo da pravovremeno uvidiš koliko su tvoje odluke i odabiri uistinu samo tvoji a koliko pod utjecajem drugih.

Kako bi uživala u životu mijenjaj proces opažanja svojih misli te način na koji tvoj mozak ih interpretira.  Osjeti sebe kroz te iste misli, kroz vrijeme za koje smatraš da je beskonačno (a nije), kontrolu koju misliš da imaš ( a nemaš), strah koji je uvijek prisutan i živi u tebi kao kameleon (a sama ga hraniš).

Kreni od jednostavnog primjera. Kad pada kiša, koliko puta si samoj sebi rekla :

Kud baš sad je krenula padati?

Kud baš danas pada?

Dokad će da pada?

Neki glas unutar tebe kaže „Baš se osjećam kao ova kiša.“

I postaneš nesretna.

Umjesto da uživaš u kiši, njenom zvuku udaranja po prozoru, njenom mirisu kad otvoriš vrata, pogledu na prekrasne kapi koje se spuštaju niz staklo, udisaju drugačijeg i čišćeg zraka u svoja pluća, osluškujući vjetar i njegovu snagu u savijanju grana.  Diveći se životu, prirodi i njihovim ciklusima promjena koji nastaju sa svrhom. Svrhom nicanja, rasta i održavanja života.  

Umjesto toga biraš da razmišljaš o tome kako ćeš smočiti cipele, kako si ljuta jer baš danas treba padati kiša, kako si frustrirana jer je gužva na cesti i treba ti 5 minuta više da stigneš do posla, kako te živcira nositi vrećice iz trgovine a vjetar i kiša ti kvare frizuru, kako mrziš „ružno“ vrijeme.

Razloge za biti nesretna imaš koliko ti srce poželi i mozak pronalazi. A njihove mogućnosti su bezbrojne.

Naravno, ako ti to dozvoliš.

Postoje u  latinskom jeziku rimske uzrečice koje bez obzira na starost vrijede i danas.

Carpe diem (Iskoristi dan)

Memento vivere (Sjeti se života)

Lijepa moja, budi mi dobro

Ivana.

Related Posts

Vrijeme darivanja
Velike odluke 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Naše mrežno mjesto koristi kolačiće kako bismo Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Neophodni kolačići su neophodni za rad našeg mrežnog mjesta i korištenje njegovih značajki i /ili usluga. View more
Accept