Od samog rođenja očekuje se od kćeri da se ponaša onako kako je primjereno za žensko dijete i svim onim zadacima koje treba ispuniti kao kćer. Od toga kako se oblačiti, koja ponašanja treba tolerirati i obaveze u kućanstvu izvršavati.

No, ne zaboravi što se očekuje od sina njegovim rođenjem. Počevši od toga da se tolerira neizvršavanje obaveza u kućanstvu ili mu se ih ni ne zadaje, jer eto majka će umjesto njega .

 Ujedno se smatra da  izbacivanje i pokazivanje suza i emocija za dječaka nije ispravno (da ne bi bio „slabić“) dok se to isto omogućava  kćeri, jer eto, ona je nježnija.

Onaj tko ima sina i kćer, ako imalo promatra njihovo odrastanje kroz ista mjerila ,shvaća da bez obzira na spol djeteta, ono ima iste potrebe. Ljubav, nježnost ,sigurnost, ali i prihvaćanje njihove tuge, frustracije i negodovanja tijekom rasta i razvijanja u zrelu osobu. Razlike u karakteru postoje ali emotivne potrebe su iste.

 A gdje i u kojem dijelu nastaje ta „mala“ razlika, koja kasnije u partnerskim odnosima postaje velika?

Ljudske priče o odnosima unutar obitelji postaju šablone, ukalupljene jer sami tako odabiremo..   Rješenja su moguća i jednostavna, ali se ne vide. Ili nema dovoljno odlučnosti da ih se provede.

Početak boljeg odnosa jednim dijelom nastane u pravilnom načinu ophođenja i vođenju razgovora, diskusija, rasprava pa i svađa. S određenom dozom poštovanja i uvidom u razmišljanja i osjećaje druge strane. Time bi međusobno ovaj svijet, ovaj život učinili lakšim, jednostavnijim i ljepšim.

Međutim, za to je potreban napor, zalaganje, upoznavanje sebe, upoznavanje druge strane, doživljavanje boli kroz prolaz napretka. To za nekog postane preteško i neizvedivo iz viđenja njegove perspektive. Iako ,to je samo krinka za strah, njegov strah.  Strah od odbacivanja, neprihvaćanja, omalovažavanja i podcjenjivanja. Strah od upoznavanja sebe i  iskazivanja svojih istinskih potreba.

 A zauzimajući stav hladnoće i odmaka više govori o osobi samoj.

 U određenom trenutku, ne možeš se podcijeniti koliko se možeš precijeniti. Čineći drugome ono što ne želiš da se tebi u budućnosti događa. Smatrajući da na to imaš pravo.

Ne vjeruješ?

Upitaj se.

Kad vidim da neki načini ponašanja ne vode u željenom smjeru, zašto ih ne mijenjam?

Gube li samo drugi u lošem odnosu ili i ja?

Ako zamjeraš majci svojeg partnera ponašanje prema tebi ne pokušavajući  pritom ništa promijeniti, zašto odgajaš kćer da prihvati takvo razmišljanje i ponašanje kao nešto što ide uz život koji odabere? Zašto mora ona osjećati u svojoj budućnosti isto što i ti?

 Ili će možda biti mudrija?

Ako zamjeraš svojem partneru na odnosu prema tebi, zašto odgajaš sina da slijedi isti obrazac oca kroz ponašanje prema budućoj partnerici?

I još nešto, ako si odlučila s nekim dijeliti zajednicu, iz kojeg razloga želiš izbrisati njegovo porijeklo kao nešto nepoželjno. A možda onaj dobri dio njegovog porijekla, je dio karaktera koji te je privukao partneru i bez kojeg ni njega ne bi bilo.

Sve je to komplicirano. Barem se tako čini.

Međutim nije, već sama sudjeluješ da priča bude takva kakva je.

Ako ni iz kojeg drugog razloga, možeš biti ironična. Sva pogrešna vjerovanja dobro dođu da se ima oružje za  prebacivanje u svađi (tko, što, kome, čemu). Taj dio  može služiti i u svrhu manipuliranja, nabacivanja grižnje savjesti.  Možda ti je to poznato?

Sve to govori da nisi uspjela poradili s partnerom na međusobnoj komunikaciji sa uvažavanjem i poštivanjem. Da nemate dovoljno međusobnog povjerenja. Da ne vjerujete u to što živite. Da ne poznajete dovoljno se dobro. Da nisi sebe upoznala.   

Promjena na bolje kreće od tvojeg svemira, čisteći sebe kao kuću a tek onda možeš mijenjati i pozitivno utjecati na okolinu čineći vlastiti primjer.

Nisu važna samo tvoja mišljenja, vjerovanja, uvjerenja koja nosiš sa sobom, potrebno je kroz otvoreni razgovor i način komunikacije upoznati drugačije mišljenje, vjerovanje i uvjerenje. Prigrliti širu sliku. Pronaći kompromise koji dovode do željenih dobrih odnosa. Napredovati i rasti, a u dvoje to može biti brže, jednostavnije i lakše.

Da bi to bilo u potpunosti moguće, ne zaboravi da istovremeno  moraš se boriti sa svojim strahovima. Međutim, boreći se , oni postaju sve manji i manji, dok u potpunosti ne nestanu kao balon od mjehurića. Kao da ih nikada nije ni bilo.

Događaje, osobe i sve ono što te okružuje, počinješ doživljavati na drugačiji, svrsishodniji način.

Počinješ se mijenjati a s tobom i tvoja očekivanja.

Život je prekrasan, uživaj u njemu.

Lijepa moja, budi mi dobro

Ivana.