Znaš ili pretpostavljaš da znaš?

Svađa predstavlja pojam koji u stvari opisuje osjećaj  uznemirenosti. Ona se ujedno odnosi na sukob koji nastaje spontano. Predstavlja u određenom trenutku događaj koji u komunikaciji između dvoje i više ljudi počinje obranom vlastitih stavova,  upotrebom argumenata a vrlo često završava vikanjem ili čak udarcima različitih vrsta. U ovom slučaju udarci nemoraju biti fizički već mentalni, riječima.

Gledajući kroz svijet kozmetike, možda će ti biti smiješan način kroz koje oči gledam svijet oko sebe. A možda i neće. Meni osobno nebitno, više mi je bitno hoćeš li pokušati takvu ili sličnu metodu primjeniti gledajući kroz svoje oči.

Uglavnom, volim šetati trgovinama prateći novitete u svijetu kozmetike.

Danas kad je izbor svega i svačega, i u stvari nema čega nema, vrlo teško je pojmiti što je to što je uistinu potrebno. Gubi se svaki smisao i može u nama izazvati osjećaj  dvoumljenja i uznemirenosti.

Koji je proizvod potrebno odabrati i kupiti? Sumnjajući stalno u svoj trenutačni odabir.

Razne bočice, kutijice, flašice, sa polica kao da viču -uzmi mene, uzmi mene. Ne uzmi mene….

Puno raznih glasova, nadvikivanja, galame, među tom ambalažom, samo da privuku moju ali i tvoju pozornost.

Široki spektar proizvoda kao da galami u isti glas: Ja sam bolja. Ne, ja sam ljepša. Ne, ne ja sam pametnija. Četvrta bočica viče ne, pogledaj mene, čitaj što piše na meni. Ja sam ta koja je prava, one nisu tako dobre kao ja. Peta kutijica priča, pogledaj mene, djelujem skromno ali sam baš to, što ti  je potrebno. Šesta samouvjereno kaže, svašta. Ja imam iza sebe porijeklo koji je pravi brend i zato sam najbolja.

Sedma viče, što je vama. Nitko nije kao ja, ja sam naprosto savršena. Jedino ja sam ispravna i mogu ti dati ono što znam da ti treba.

I tako promatram te bočice, znajući što meni uistinu je potrebno i znam unaprijed koju želim kupiti. Bez obzira na oblik, veličinu, boju, miris, natpis i izgled slova. Bez obzira na sva  uljepšavanja, znam što želim i znam što tražim. Ali to sam ja ali to možeš i biti ti.

Smiješni i veseli je svijet te razne ukrasne ambalaže, jer u konačnici ona ne određuje kvalitetu proizvoda. Njena svrha je da privuće pozornost na sebe, a kako ćemo je percipirati, samo je na nama.

Sigurno se pitaš kakve li to veze ima sa naslovom teksta? Sigurno veliki ti upitnik stoji nad glavom.

To i je poanta.

Kreneš s temom razgovora u jednom pravcu  a završavaš u drugom. Kao i u svađi. Ali postoji jedna poveznica a to je da u nekim trenutcima svađe možeš se ponašati kao bočica sa police.  

Ajmo ovako.

Koliko puta se u tvojem odnosu sa bliskom osobom dogodio razgovor koji je krenuo nekim argumentiranjem, prerastao u raspravu, završio vikanjem i svađom. Gdje jedan drugog više ne čujete već se vodite porivima za nadglasavanjem i pobjedom.  A pobjednika nema. Svađa postaje samo alat dokazivanja tko je više u „pravu“. Iako, da se malo udaljiš i pogledaš događaj iz drugog kuta, vidiš samo dvije suprotstavljene i povrijeđene strane koje pokušaju sastaviti same sebe, zacjeljujući rane nanesene ubodima riječi. I to riječima koje u konačnici nisu imale apsolutno nikakve veze sa početkom razgovora. 

Jednom prilikom u društvu, sjećam se komentara, kako je svađa  u stvari rat. I taj komentar  mi nikako nije sjeo, jer o čemu mi pričamo. Kakav rat. Pomislila sam kako riječ rat, u startu psihološki utjeće na nas da sa suprotnom stranom (najčešće s partnerom, djecom, roditeljima, kolegom) u startu pokušavanja rješavanja problema, već smo unaprijed, kao suprotne strane izgubili bitku. Naravno, oboje. Ratujući govorom a ne pokušavati saslušati i procijeniti suštinu. I to onu suštinu s početka svađe.

Ako mi, kao ljudi, u stanju smo doživjeti svađu kao rat, jer je netko nekad rekao da ta riječ ima takvo značenje, te se to objeručke prihvatilo kao istinito, onda se ne trebamo čuditi samom ishodu u odnosima. Znamo što ostavlja rat iza sebe. Palež, jad i bijedu. Samo taj rat riječima, kroz emocije i osjećaje, ostavlja iza sebe da se osjećamo ljuto, bijesno, agresivno, jadno, tužno, prazno, nesretno, nemoćno i ružno.

Koliko puta se osjećaš emotivno spaljena, jadna i bijedna, iscrpljena nakon svađe?

Ne osjećaš li se bijesno jer misliš da si poražena?

Poražena od čega, koga?

Svađa nije rat, ona je razmjena mišljenja, barem bi to trebala biti. Ona treba predstavljati konstruktivnu kritiku, razmjenu mišljenja i stavova.

Rat je u našoj glavi.

Mnoge emocije se loptaju sa tobom, i to  bespotrebno i samo iz razloga jer si sama dozvolila da izađe iz tebe sve ono što si pokušala zatrpati, prekriti i sakriti.

Ono o čemu nisi htjela razgovarati, barem ne na prvu ili nisi stigla razgovarati. I završilo je, kako je završilo. Ratom.  A znaš i sama, u njemu se koriste sve moguće metode, obostrano, kako bi taj rat završili pobjedonosno. Svaki za sebe.

Međutim iz njega se izlazi osakaćeno. Svaki za sebe.

U toj svađi, nije bilo pravilnog  sučeljavanja mišljenja, koristeći  prave argumente, činjenice, koristeći pritom konstruktivnu kritiku a ne vrijeđanje. Pokušaja sagledavanja iz neke druge perspektive.

Pričajući o onome što te uistinu boli i smeta. Ono što ti je potrebno i što je potrebno mijenjati, a ne o susjedovoj kravi.

 A sve ono što mislimo i na koji način mislimo, često stavimo pod tepih, naivno vjerujući da nećemo se na to spotaknuti.

 O da, hoćemo i to prvom prilikom. Svi se uhvatimo u tu zamku, prije ili kasnije.

To je normalni slijed stvari, koji neće i nije donio dugoročno neki pozitivni pomak u odnosima. Iz tog razloga, razgovor o – zaboravio(la) si, nisi, kada ćeš, gdje ćeš, kako ćeš, zašto si i sve ono što je tema razgovora, neka ostane i tema tog istog razgovora. Nema smisla vraćati se što je bilo „ 56-te“ već što je sada i što to možda donosi u budućnosti.

Svaki potez, djelovanje, svaka odluka danas, donosi rezultat sutra.

Htjeli mi taj rezultat ili ne.

To je naš rezultat, jer mi upravljamo i u našoj moći je da utječemo na njega.

Na isti način utječemo na našu kupnju svih onih bočica, kutijica, flašica s početka priče. Ili na nama bliske osobe. Gledajući samo jednu dimenziju kroz prezentaciju ili gledajući kroz više dimenzija, ono dublje, šire, više i kvalitetnije.

Na tebi je, ti si gospodar svojeg svemira.

Kao i u raspravi, ne predstavljaj žabu. Budi ptica. Širi svoje vidike.

S obzirom da je tema ovog teksta, svađanje, bočice za sada neka ostanu na polici gdje im je i mjesto. One predstavljaju  materijalne stvari. S druge strane, one psihološke, mentalne ili duhovne potrebe,  koje mi kao mi, predstavljajući se kroz ljudsku ambalažu, vlastitu unutrašnjost trebamo upoznati da bi  se mogli cijeniti i voljeti.

Da bi mogli voditi konstruktivne svađe, dugoročno na obostrano zadovoljstvo.

A kad to postigneš, onda možeš pružiti ono što je istinski potrebno osobi do koje ti je stalo. Poštovanje, ljubav, brigu i pažnju.

I tako dugo dok to izostaje, i nisi sama prema sebi u stanju se ophoditi na taj, drugačiji način, ostaje:

„Trla baba lan, da joj prođe dan“

Lijepa moja, budi mi dobro  

Ivana.