fbpx

O tome kako kupujemo i kako nas posjeduju

Rijetki među nama mogu reći da ih kupovina ne privlači. Jer, ona ovisi o raznim područjima interesa.

Netko možda ipak ne voli kupovati namirnice. Dobro, onda to prepušta partneru ili ukućaninu. Možda, evo, obožavaš kupovati alate, biljke, knjige, odjeću ili nešto drugo.

No, kupovina sama po sebi, ona je ta koja očarava, privlači, proizvodi emocije, daje osjećaj ispunjenosti, sreće i zadovoljstva.

Ako se kupujući osjećaš moćno…

Kupnja postaje tvoja emocionalna hrana, tvoja utjeha, tvoje samopouzdanje. Dok gledaš izloge i reklame koje su svuda oko nas, oni te potiču na kupnju raznih proizvoda.

Reklama je postigla svoj cilj kada ti se u glavi neprestano ponavlja niz pitanja:

„Možda bih mogla to kupiti?”

„Možda da sad odem u kupovinu?”

„Moram barem pogledati. To je hit proizvod, sutra ga možda neće biti po toj cijeni?”

„Nešto mi nedostaje, osjećam se prazno, baš to mi je sad potrebno.”

I tako, pala si u marketinšku klopku. Upravo ti to nedostaje da budeš sretnija?!

U konačnici, ako tog proizvoda ne bude sutra ili za nekoliko dana, bit će ti žao da nisi reagirala na vrijeme. Tako ćeš silno žaliti jer nisi požurila i kupila baš to!

Vjeruješ li da je kupovina nečega, potrebnog ili nepotrebnog – sreća?

Treba li ti uistinu baš to ili na kraju svega samo ispunjavaš prazninu? Kupuješ li impulzivno jer si nesretna?

Eh, da… Možda da poradiš na stvarnom uzroku onoga zbog čega se doista osjećaš loše?

Jer, uvjerenje koje vlada kako ćeš kada nešto nabaviš, izgledati bolje i bolje se osjećati, samo je djelomice točno.

Ako gledaš kroz prizmu uljepšavanja svojeg izgleda, pomišljaš li da je možda ta kupovina tih nazovipotrebnih stvari – zapravo pokušaj kupovanja osjećaja sreće?

I, jesi li sretnija?

Kupujući da bi bila ljepša, kupila si kratkoročan osjećaj, no što si dobila osim toga? Ništa, osim još jednog komadića tkanine u ormaru koji će čekati na vješalici na jedan od onih trenutaka: „A, evo, neka se nađe!”

I da, dok zatvaraš vrata ormara, ispuštaš vrećice sa stvarima u kut sobe, vidiš da se ništa nije promijenilo.

Dakle, ostala si ista sa svim svojim nedoumicama, problemima i strahovima.

Zašto se nije ništa promijenilo? Pa ni neće se promijeniti jer ovako ti ne ulažeš nikakav napor, već samo preuzimaš ono što ti netko drugi servira. Zbog čega? Zbog pomanjkanja vremena? Možda, a možda vidiš samo ono što želiš vidjeti.

Ako gledaš iz te perspektive, onda nema smisla uložiti napor ni u postavljanje takvih pitanja.

Ali, znaš da svaka stvar ima svoje lice i naličje. Ne živimo u jednoj dimenziji. Zašto želiš vidjeti samo ono što ti se servira i nameće? Zašto slijepo upijaš sumnjiva uvjerenja, tuđe ideje? A ta ista uvjerenja razvit će se u misaoni proces koji poslije pokreće tvoje ponašanje.

Taj te pak sklop potiče i motivira da kupuješ proizvode iz izloga, s polica, štandova, mrežnih stranica, bez obzira na to što ti te stvari uopće nisu potrebne.

U djeliću sekunde – na poticaj vrhunski usmjerene i odrađene reklame – može nestati tvoj formirani stav ili razmišljanje.

Koliko ti je uistinu potrebna još jedna nebitna stvar ili proizvod u kućanstvu i u tvojem životu?

Ali sve ide dalje, postaješ impulzivna, psihološki okidači smišljeni su i usmjereni na to da ti izazovu osjećaje i reakciju u ponašanju i ti postaješ laka meta.

Trošiš gotovinu, peglaš kartice… Osjećaj je dobar.

Mislim da je ovo vrijeme, vrijeme u kojem nas je šokirala i paralizirala pandemija bolesti COVID-19, možda idealno da staneš, razmisliš, posložiš prioritete, posložiš sebe.

Odmah moram istaknuti: Poanta ovog teksta nije tvrdnja da je kupovina nešto loše. Trebaš postati svjesna vrste kupnje, metoda, moraš osvijestiti na koji te se način uvjerava kako ćeš biti sretnija ako baš to kupiš.

Kupovina nevažnih stvari često u biti predstavlja tvoju emotivnu hranu, tvoju utjehu, tvoje samopouzdanje.

Korištenjem marketinških alata i psiholoških okidača vrlo se često tobom manipulira. Time te se uvjerava kako ćeš kupnjom riješiti problem kada si nesretna, usamljena, frustrirana, nesigurna i nezadovoljna.

A sad, jesi li ikad imala osjećaj neke praznine nakon „uspješne kupnje”?

Eh, da, nisi jedina.

Dodatno, takvim osjećajem samo postaješ još lakša meta prodavača. Postajemo još pokorniji, poslušniji, lojalniji trgovini, proizvodu, prodavaču.

Kada dopustiš da te se na takav način zavede i manipulira, gubiš dio sebe, svoju neovisnost i svoju slobodu. Ne kormilariš svojim životom, već postaješ samo putnica u vlastitom brodu.

I doista, prateći događaje na tržištu, ostajem fascinirana kako stručnjaci za marketing uspiju nametnuti što „trebamo”, što „želimo”.

Očito nas oni poznaju više od nas samih…

A ti, jesi li se zapitala je li to što želiš – uistinu ono što trebaš?

Koliko puta padneš na marketinški trik pa kupiš nešto što stvarno nije potrebno, a u tom trenu činilo se neophodno?

Sve do trenutka dolaska kući…

Koliko ti je otprilike vremena trebalo da ti postane žao zbog takve impulzivne kupnje?

Eh, koliko nas ima takvih! Evo, i ja tako uđem ciljano u trgovinu, ali… Ali, atmosfera se nabije nekim nabojem, a meni pozornost odvuče neonski šal na lutki. Naravno – prekrasan! Naravno, to je čarolija, u tom trenutku zaslijepljenosti dogodila se ljubav. To je kemija, ljubav, privlačnost, magija. Tu sekundu dok je emocija prolazila kroz tijelo, mozak je izvršio naredbu:

„To moram imati!”

Moment otrežnjenja, pogađaš, slijedio je ulaskom u kuću. Ma, da, šal je i dalje prekrasan – ali za nekog drugog! Tada sam to uvidjela. Nakon toga sama sam sebi postavila pitanje: Je li mi stvarno potreban ovakav neonski šal usred vrućeg ljeta??

Lijepe moje, do sljedećeg čitanja budite mi dobro!

Related Posts

Vrijeme darivanja
Velike odluke 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Naše mrežno mjesto koristi kolačiće kako bismo Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Neophodni kolačići su neophodni za rad našeg mrežnog mjesta i korištenje njegovih značajki i /ili usluga. View more
Accept