Ljudi su društvena bića i kao takvi svoj status i vrijednost vole prosuđivati u odnosu na druge.

Kroz život događa se da naši osjećaji i naše vrijednosti kao osobe, prvenstveno ovise prema kome, na koji način i u kojoj dimenziji se poistovjećujemo sa drugima. Iako je to pogrešni način.

Lako se nađemo na vrlo skliskom terenu gdje vlastito mišljenje i vrijednost može se srušiti kao kula od karata.

Koliko puta tijekom svojeg života si se poistovjećivala sa pripadnicom istog spola?

Prema reklamnim mjerilima „ljepšom“ od sebe, dovodeći samu sebe u poziciju, da se loše osjećaš?

Nažalost, kao žene volimo se objektivizirati i koristiti svoje tijelo za procjenu svoje vrijednosti. To nam se usađivalo godinama, desetljećima i stoljećima.

Kosa po važnosti u prvim je redovima takvom pristupu i načinu razmišljanja o sebi. Vodeći se na taj način tuđim mjerilima čime se dovodiš u situaciju kažnjavanja samu sebe kroz vlastite misli.

Simptom takvog obrasca mišljenja i ponašanja postaje kada se urediš prije izlaska ili nekog tebi važnog događaja i zadovoljna svojim izgledom  odlaziš među ljude. Usporedno, unutar tebe se počinje voditi borba gdje neki nevidljiv glasić počinje govoriti suprotno i negativno o tvojem izgledu. Tada tvoje misli počinju predstavljati nevidljivi „kožni“ bič kojim počinješ udarati po sebi.

Kao u filmu hodaš među ljudima i istodobno se bičuješ unutarnjim dijalogom.

Pitaš me kako?

Svakom  svojom negativnom misli o vlastitom izgledu od primjerice :

Nisam danas dovoljno lijepa,

nisam baš to trebala danas obući, ona druga kombinacija bi mi bolje stajala,

baš sam se udebljala od prošlog druženja

frizura mi ne stoji, baš se opustila, izgledam kao pokisla… mogućnosti lošeg razmišlja o svojem izgledu mogu biti beskonačne.

U tom trenutku sa svakom takvom pomisli, postižeš efekt jednog udarca bičem više na vlastite osjećaje.

Tvoje samopouzdanje tada pada u vodu. Najčešće to još ne znači kraj (o ne, taj mali mazohista ne prestaje) već istovremeno pojačavaš udarce bičem, uspoređujući se sa nekom drugom prisutnom  ženskom osobom na tom događaju. Smatrajući je na neki način boljom, ljepšom i sretnijom od sebe.

Je si li se zapitala pod čijim utjecajem i kriterijima nastaju tvoja razmišljanja?

Koliko si u stanju iz predstojećeg lijepog doživljaja, dovesti se u fazu nepotrebnog opterećivanja bespotrebnim, izmišljenim vjerovanjima i uvjerenjima.

Već u djetinstvu najveći utjecaj na mišljenje o samom sebi, daju ti vršnjaci, prijatelji i obitelj. Izlaganje pritisku takvih sociokulturnih faktora kao i razna izlaganja kroz medije, svoju vrijednost temeljiš na naučenim i nametnutim društvenim očekivanjima. Tim načinom si doživotno uhvaćena u zamku vlastitog nezadovoljstva svojim izgledom.

Ako to sagledaš na primjeru, što za tebe predstavlja kosa, postaje jasno, da ona na neki način definira ono što jesi i dojam koji šalješ u okolinu. Postajući bitan faktor tvojih trenutnih osjećaja.

Što je naučeno ali pogrešno.

Iz djetinjstva, sjećaš se bajke o Zlatokosi ili možda Elzi i Ani ? Veličanje njihove kose.?

Kakav dojam je na tebe ostavila njezina kosa?  

Možda :

Uh, kako je gusta, duga, lepršava i sjajna. Kako je ona lijepa djevojčica i žena. Željela bi imati takvu kosu, ili barem takvu lutkicu da češljam njenu kosu. Da uđem u njen svijet.

Sjećaš se filma „Kosa“?

Pjesme koje čuješ na radiju te automatski povežeš s naslovom ovog filma?

A možda ti je poznata priča iz Biblije, o Samsonu, i njegovom gubitku moći?

Zanimljivo je, ako malo dublje analiziraš svoje osjećaje, bajka potiče želju za prekrasnom bujnom kosom već u djetinstvu, muzika iz filma asocira na slobodu, svoju vrijednost  i naglašava samu važnost pojma kose a priča o Samsonu potiče strah od gubitka vlastite moći kroz gubitak kose.

I tu se vraćam na početak .

Voliš li sebe, a izgled tvoje kose je samo nadopuna ?

Ili voliš  sebe, onoliko koliko si u stanju imati lijepu kosu?

Kosu možeš šišati, bojati, ravnati, kovrčati. Možeš je posvijetliti, potamniti.

Možeš je voljeti a možeš je mrziti. Međutim, ti osjećaji pokazuju međusobnu povezanost  kose i osjećaje koje imaš prema samoj sebi.

 A teret svojeg razmišljanja, nosiš sama. Rascijepana između suprotnih osjećaja unutar sebe.

Lijepa moja, budi mi dobro