Možda je to pitanje neobično, ali potrebno si ga je postaviti s vremena na vrijeme. Prvenstveno zbog razloga što ovo pitanje može predstavljati okidač da učinimo nešto što uopće niti ne želimo.

Evo primjera kako prepoznati sebe i svoje osjećaje u određenom trenutku…

Stavite se u situaciju u kojoj još i prije nego što kupite neki proizvod, odjevni predmet ili uslugu uljepšavanja, već tada unaprijed u sebi osjećate kako ćete biti bolje, bolje ćete se osjećati, bit ćete sretniji nego što se osjećate tog trenutka.

Koliko vam dugo taj osjećaj traje?

Kada izađete nakon kupovine ili raznih tretmana van onako poletni, osvježeni, puni samopouzdanja, traje li sve to do dolaska kući ili na posao? Ili zadržavate taj dobar osjećaj i duže vrijeme?

Ako je osjećaj kratkotrajan, postavite si pitanje o razlogu zbog kojeg je rezultat takav.

Koliko vam misli u tom trenutku prođe kroz glavu i kakve su te misli?

Zašto nešto želimo i što zapravo želimo?

Kada učinite ono što ste naumili, jeste li nakon toga zadovoljni svojim izgledom, ali vas istodobno ometaju negativne misli – grižnja savjesti, recimo, zbog potrošenog novca?

Tražite li u sebi unaprijed već neka opravdanja?

Razmišljajući o svojem izgledu, možda si postavljate pitanje hoće li se on dopasti vama bliskim ljudima.

Hoće li oni uopće primijetiti promjenu?

Hoće li njihova reakcija možda kod vas pobuditi loš osjećaj, suprotan od onoga željenog?

Hoće li nestati onaj zanos, ono dobro raspoloženje, nestati kao vjetrom odneseno? Opet.

Hvatate li se u zamku da počnete razmišljati na taj način kako su mnoge stvari besmislene?

A vjerojatno i jesu, samo ovisi o tome na što ste pomislili…

Sve gore navedeno ovisno je samo o vama. Ne može vam netko dati nešto što i sami nemate u sebi. Ne može vam netko oduzeti nešto čega nemate.

Zbog kojeg biste se razloga dopadali drugima, ako se sami sebi ne dopadate? I, na koji vam način netko može smanjiti ili uništiti vaš dobar osjećaj, ako ga stvarno – imate?

Problem je u tome da najčešće – bez obzira na to bili vi mladi ili manje mladi, bez obzira na to koliko godina imate – vi ipak ne doživljavate vlastitu vrijednost u sebi, nego je ona nepotrebno i besmisleno, ali ipak – ovisna o mišljenju drugih. Tih istih drugih, koji opet o sebi na jednak način razmišljaju kao i vi, koji se jednako bore s nekim strahovima o kojima se nisu osvijestili.

Dokle to može ići? Koliko može trajati?

Lijepe moje, cijeli život …ako tako odaberete.

Možete mijenjati garderobu, možete mijenjati fizički izgled, možete mijenjati prijatelje, društvo, partnera, ali vjerujte mi da će vas ista razmišljanja, postupci i rezultati neprestance pratiti. Kao da se igrate skrivača u želji da pobijedite, a uporno ste svaki put otkriveni.

Ta igra može trajati godinama, desetljećima ako treba. Tako dugo dok ne počnete mijenjati stav o svojim uvjerenjima upoznajući njihovo podrijetlo, dok se ne promijenite po odabranom načinu nošenja s njima i svojim postupcima kao posljedice tih istih uvjerenja i rezultatom koji oni tada neminovno donose.

Mogu vam dati primjer odlaska u kupovinu odjeće.

Uzmite si malo vremena i postavite si pitanja kada kupujete neki odjevni predmet:

Zašto mi je danas potrebna baš ta haljina?

Osjećam li se lijepo u njoj jer se ionako dobro osjećam ili je želim imati kako bih se osjećala bolje?

Bitna je meni ili je želim odjenuti radi drugih?

Hoću li se, ako je kupim, dopasti svojoj okolini?

Osjećam li se punom samopouzdanja u njoj?

Ili ovako: umjesto pitanja, možete postaviti tvrdnje. Recimo: Kad kupim to, drugi će me sigurno tada primijetiti i uvidjeti moju vrijednost.

Kada razmislite, možda vas sam postupak navodi na to da se takvom kupovinom poistovjećujete s nekim drugim, ali naravno – u većini slučajeva to ne želite priznati.

Ako je tako, odmah se zapitajte što bi točno bilo ono za što vam se čini kako ta osoba ima, a vi nemate.

Takva ili slična pitanja govore više o vašim promišljanjima, načinu rješavanja problema i rezultatima koje pritom donose, nego o samoj želji za posjedovanjem nove haljine kao nadopunom kolekcije u ormaru. Ili pak promjene izgleda, zbog koje se sljedeće jutro nećete prepoznati u ogledalu. Haljina je često predodređena da na kraju služi samo kao skupljač prašine, ali fizičko mijenjanje izgleda može imati i dublje posljedice.

Ne tražite li ponekad u svojim kupovinama zamjenu za utjehu zbog osjećaja odbačenosti, napuštenosti, poniženosti, iznevjerenosti ili nanesene nepravde?

Težnja za nečim što želite, može prikrivati takve osjećaje, ali samo ako ih nismo osvijestili.

Da me ne biste pogrešno shvatili: potrebno je sebe uljepšavati i uređivati. Dapače, to nam daje dobru i dugotrajnu (samo)nadopunu, ali jedino ako služi kao nagrada samome sebi i svojevrsna potvrda vlastite vrijednosti. Pod tim mislim na sve ono što ste učinili za to da bi svijet oko vas bio bolji, da se ljudi osjećaju dobro u vašoj nazočnosti, a da to ne znači ujedno kako gubite sebe. I da, ako želite, obojite kosu i u zeleno, nafilajte usnice, obucite što želite, bez obzira na druge poglede! Ali samo i jedino ako vi to uistinu želite. I tada, kada omotate i najobičniju staru krpu oko sebe, izgledat ćete samopouzdano i lijepo, obavijeni zrakama svoje pozitivne energije, jer ste to vi i samo vi.

Lijepe moje, budite mi dobro