Želiš promijeniti nešto u svojem životu čime nisi zadovoljna, ispunjena i sretna?

Možeš li nešto promijeniti, maknuti ili zamijeniti u svojem životu?

Kako bi ostvarila što si naumila za početak trebaš prvo donijeti odluku da želiš mijenjati postojeće stanje. Ujedno to znači da preuzimaš odgovornost za svoj život, svoje postupke, pogreške ali i svoj napredak. Iza nje stoji aktivnost a ne pasivnost u željama i mašti. I taj dio je najteži. Preuzeti odgovornost znači suočiti se sa bolom svojih krivih postupaka, razmišljanja, uvjerenja i potrošenog vremena.

Većina nas ili ne želi ništa promijeniti (ugodnije je žaliti se) ili dovede se do stanja potpune nestrpljivosti te istovremeno želi promijeniti sve. Dovesti se do ponašanja slona u staklarni.

Oba načina su pogrešna.

Ne postoje velike odluke koji nisu bolne. S tog razloga one i donose promjene, jer nas mijenjaju. Velike odluke ne nastaju preko noći. Njih čine puno malih, u početku čineći se nevažnih. A kap po kap dovede do izlijevanja i promjene stanja. Kao voda koja uvijek pronađe izlaz jer njenu snagu i prodornost čine mnogo malih kapljica. Mnogo malih odluka.

Kad izlaziš iz zone komfora i statusa quo, zrela si za promjene u svojem životu ,onog trenutka kada bol povezana sa statusom quo postaje veća od boli povezane samom promjenom.

Želiš li raskinuti ljubavne, poslovne ili prijateljske odnose sa drugom stranom koja te koči, frustrira, čini nezadovoljnom, bezvrijednom i očajnom?

Ispravna odluka koja proizlazi iz toga treba imati pozitivnu namjeru i duboko razmišljanje. Bilo koja vrsta raskida da se događa, vuče za sobom povrijeđene strane i različite vrijednosti. A povratka na staro više nema. Sve izrečeno i učinjeno ne može se izbrisati kao olovka gumicom.

Netko uporno trpi, povlači se i biva gažen, netko uporno želi sve, iskače i pritom gazi. A život vodi završnu riječ jednoj i drugoj strani. Nagazi ih njihovim vlastitim lošim osjećajima i emocijama, ovisno o pouci koju im želi dati. Lekciji koju trebaju savladati.

Za odluku tvoje polazište nije važno. Sve koje znaš i promatraš, stigli su tamo gdje jesu, započevši od mjesta gdje su bili. Njih pusti, ne uspoređuj se. Nebitni su. Za tebe je važnije gdje ćeš ti završiti.

Kad se ubaciš sama ili te ubace u bubanj koji se okreće, o tvojoj osobnosti i karakteru ovisi koliko put do izlaza može potrajati. Izlaziš li iz njega polomljena ili samo malo ugruvana. Učiš li o sebi iz tih iskustava ili ubrzo nakon toga vračaš se u bubanj ponavljajući iste pogreške. Sve dok prisilno ne izletiš. U ovom slučaju to je samo tvoja osobna odgovornost prema sebi.

Kada dolazi do raskida različitih odnosa, uvijek negdje iz dubine nas, iskoči van šarenilo pitanja. Unutarnji glasovi koje vodimo u sebi i mišljenja samih sudionika postaju podijeljena, zbrkana, omamljena i dvosmislena.

Kada te život prebacuje amo tamo, šamara u prolazu, smatraš da možda nisi gdje si mislila da želiš biti?

Pritom nije loše da se upitaš:

Kako da se odmaknem od toga?

Koliko su moje odluke (bile) ispravne?

Postoji li idealno?

Hoće li biti?

Je li to najbolji način?

Može li drugačije?

S okolnostima iz prošlosti ?

Hoće li nestati strah s kojim se borim?

Idem li u krivom smjeru?

Hoću li požaliti?

Što me čeka nakon raskida?

Hoću li moći?

Ono što ne želiš ,možeš promijeniti svojim odlukama.

Svaka odluka je ispravna kada se sagleda dovoljno duboko i sa više strana. Na kojoj god strani bila, nijedna odluka nije idealna ni savršena. Ima dva lica, nešto daje nešto uzima.

Imaš li namjeru i želiš li učiti iz nje?

Možda te odluka odvela u pobjedu a možda ukazala na pogrešku, donijela neuspjeh i gubitak. Iako, sama tvoja percepcija života je odabir objašnjena i opravdanja kojim želiš krenuti.

Postoji lakši način u traženju opravdanja. Svaljivanje krivice na nešto drugo ili nekog drugog.

Kretanjem kroz život misliš li da je opravdan način? Da, iako nakratko i u malo slučajeva. Kad govorimo o potresima, nesrećama, smrti. One se događaju i ne možemo ih predvidjeti u potpunosti. Nemamo nadzor nad njima.

Međuljudski odnosi su neka druga priča. Na njih možemo utjecati, mijenjati, odbaciti ili prihvatiti.

S jedne strane, neodlučnost u odluci ukazuje da nisi dovoljno usredotočena na to što želiš.

Ako stvarno znaš što želiš.

Dok sa druge strane stara izreka drži parolu “pazi što želiš ,moglo bi ti se to ostvariti”. Upozorava da ostvarivanje želja koje ne pridonose osobnom mentalnom napretku donose drugu prikrivenu stranu u kojoj piše “Imaš a nemaš”.

Imaš materijalno ispunjenje, nemaš emocionalno, osjećaš se prazno.

Imaš emocionalno, nemaš materijalno, osjećaš se razočarano.

Imaš emocionalno, imaš materijalno, osjećaš se besmisleno.

U čemu je onda bit?

Ne postoji idealno, niti će biti. To je i svrha, tjera te na kreativno razmišljanje.

Ne postoji najbolji način, svaki od njih ima prednosti i mane. A na tebi je da ih odvagneš.

Okolnosti su neobična stvar. Kad ih pokušaš nadzirati, stvari mogu krenuti u gorem smjeru jer si u pokušaju kontroliranja izgubila moć koncentracije na problem, potrošila previše energije i dovela se u stanje obeshrabrenosti.

Strah i prebacivanje koji se pritom javljaju ne nestaju u potpunosti. Koliko god ih želiš utišati oni se u početku tvrdoglavo javljaju, poskakujući kraj tebe čas lijevo, čas desno, čas gore ,čas dolje. Žele se igrati skrivača, a na tebi je želiš li im to dozvoliti. Najvažnije je da ih prepoznaš u svim njihovim oblicima kad su tu. Kada to uspiješ, sljedeći korak je da vježbaš blokiranje neracionalnih misli. Kao kad pritisneš na tipkovnici tipku Mute.

A što postaješ hrabrija i odlučnija, oni se umanjuju.

U vrijeme kad se počinješ mijenjati jer to želiš ili te život sam prisiljava da se mijenjaš, neko vrijeme možeš povremeno imati osjećaj da se nalaziš u predubokom snijegu. Pomicanje prema naprijed izgleda nemoguća misija. Te osjećaje sumnje u vlastite sposobnosti vode tvoji strahovi. I oni su prisutni kada se krećeš prema napretku i rastu. Kada radiš promjene, rušiš temelje na kojima si stajala i to ti stvara neugodu. Međutim, to ne traje vječno.

Sjeti se kad si slagala lego kockice. Koliko puta nisi bila zadovoljna postignutim, srušila ih da bi mogla izgraditi bolju verziju svoje vizije. U početku nisi izgradila prozore da uđe svijetlost. Zaboravila si da trebaju vrata za izlaz. Danas si željela nisku gradnju a već sutra si utvrdila besmislenost jučerašnje gradnje. Ali tako je ponekad u životu i sa nama. Trebamo se raspasti da bi se sagradili bolji, čvršći i sigurniji.

Sama odabireš smjer u kojem želiš ići. Tvoja razmišljanja su tvoj kompas. A gdje ćeš stići….

Uvijek se možeš žaliti. Naročito ako razmišljaš na način kako je drugima bolje, ljepše i savršenije. Da drugi zaslužuju, imaju više sreće, da im je lakše. To je verzija koju si sama sebi ispričala i u koju vjeruješ. “Trava je uvijek zelenija kod susjeda “kaže jedna poslovica. Iako to više govori da ne učiš i ne napreduješ, već ti je lakše i sigurnije prigrliti i živjeti u ulozi žrtve. Nemaš samopouzdanja, zadovoljstva ni unutarnjeg mira. Nisi pronašla pravi uzrok koji trebaš mijenjati već rješavaš simptome koji daju privremeno olakšanje.

Kad pokreneš promjenu u sebi i zakotrljaš taj kamenčić on neminovno u svojoj putanji treska, izbacuje, poskakuje i radi si prostora kako bi stigao do željenog cilja. Čineći na taj način put bez povratka.

Bol donosi promjene.

Svako rođenje nastaje u boli.

Mijenjajući sebe, mijenjaš i ljude oko sebe.

Čistiš odnose.

Razlikuješ bitno od nebitnog.

Primjećuješ…

da sve je isto ali ništa nije isto.

Ti više nisi ista.

Postaješ bolja verzija sebe i ne želiš se vratiti na staro.

Postaješ mudrija, strpljivija, intuitivnija i mirnija.

Život ti na dlanu pokazuje svrhu.

 

Lijepa moja, budi mi dobro

Ivana.