Svi težimo nekom kvazi osjećaju sreće za koji najčešće ne nalazimo pravo  značenje kojim bi ga lakše opisali, kao ni živjeli. Osjećaj sreće za kojim cijeli život težimo i tražimo ga, postaje imaginaran jer na svjesnoj a možda i na nesvjesnoj razini smo tako odlučili. Ali zato smo u stanju kao papiga u krletki ponavljati “Sreća je u malim stvarima” te istodobno živjeti neku drugu priču. 

Zar stvarno možemo sami sebi trabunjati o vlastitoj sreći ne dozvoljavajući si istodobno uživanje u malim  stvarima? Možda rješenje leži naprosto to što ne znamo prepoznati od šume drvo ili možda morbidno uživamo žaleći se kako nemamo vremena.? Tražeći uporno uzrok izvan sebe. 

Možda taj osjećaj povezujemo sa nečim pre pozitivnim, bez pogovorno prisutnim i vječnim. U suprotnom moramo biti nesretni.  

 U tim trenucima lošeg osjećaja hvatamo se neprekidno u istu zamku.  

Jednostavno, vodeći se istim kolosijekom, držimo se kao pijani ograde, bez obzira što znamo, osjećamo i gledamo kako idemo u obrnutom, pogrešnom smjeru.  

Mislimo “Ma nema veze, negdje usputno moram nabasati na sreću, čeka me”. 

Iako, tajna sreće i osjećaja kojeg pruža leži u svakom pojedincu. Ovisna o samom stavu čovjeka kojeg on zauzima tijekom svojeg života. O načinu njegovog razmišljanja. 

Očekivanje sreće, onog što bi trebala predstavljati možda se razlikuje od osobe do osobe. Za nekog  možda ona predstavlja osjećaj slobode, materijalnog dobra, sigurnosti ili pak  ljubavi. 

Mada, kada gledaš na nju sa visine lako možeš uočiti njenu jednostavnost i lepršavost. 

 U samoj srži potrebnu i istu za sve. 

Ako želiš olakšati utege života, prije ili kasnije shvatiti ćeš kako je sreća često bila tu kraj tebe. Kao sjena pravila ti društvo. U trenutcima i periodima kada uopće na nju nisi obraćala pažnju. I nisi iskoristila mogućnost uživanja u njoj. 

Problem je nama. Našim ljudskim osobinama. Prečesto želimo sreću preobraziti, zamotati je u ukrasni papir, staviti na traku za isporuku i poslati na svoju adresu. Iako, to nije metoda koja donosi rješenje. 

Rješenje postoji, ali u drugom obliku. 

U obliku postavljenih pitanja samoj sebi. Krenuvši od osnove. 

Misliš da možeš kontrolirati svoj život? 

U kojoj mjeri misliš da to možeš?  

Kad odmotaš paket kojeg si sama sebi poslala dobiveni odgovori vode u jednom smjeru. “Kontrola u životu je moguća ali samo u malim dijelovima”. I to u onim koji su vezani za tvoje misli, tvoje odluke i tvoje vrijeme. To je ono čime raspolažeš i što možeš mijenjati. A sve ostalo pod što i zašto se dogodilo te kad te bolno izbaci iz kolosijeka i tvoje zone komfora, izlaz postaje tvoja odgovornost. Svi oni načini sagledavanja, objašnjavanja i (ne)prihvaćanja  samog događaja koji si stvorila u svojoj glavi.  

Trenutno, možda se osjećaš loše, nezadovoljno, nesretno, frustrirano ili odbačeno ? 

Ako se previše udubiš, popis tvojih loših osjećaja može postati dug  i širok. 

Naravno, samo ako ti to odabereš.  

Misliš da je samo tvoj problem najstrašniji i najveći? 

Jedini izlaz iz loših događaja, odabira ili razmišljanja je da shvatiš da imaš izbor. On je uvijek tu. Stoji u prikrajku. Čeka i čeka strpljivo. Satima. Danima. Mjesecima a možda i godinama. Sve dok te ne ošamari, udari u stražnjicu ili spotakne nogom. U nadi da ćeš konačno obratiti pažnju na njega. 

A kad se to dogodi, sam izbor ti opet daje izbor. Možeš birati. Hoćeš se ponašati kao malo dijete urlajući, plačući, bacajući se po podu  ili kao emocionalno zrela i staložena osoba uzeti predah i razmotriti situaciju sa svih strana.  

Uvidjeti kuda te život baca, koju lekciju trebaš naučiti . Možda pokušati pronaći način da se izboriš za ono što želiš. Naravno, ako vrijedi i ima smisla. 

Sama biraš ciljeve u životu.  

Hm, to grubo zvuči zar ne? Tko voli  preuzimati odgovornost za svoj život? Nije baš da se guramo u prve redove. Moglo bi biti bolno i teško. 

A možda se trudiš ali ne uspijeva? 

I samo želiš biti sretna? 

Koja je tvoja realnost života?  

Možda spadaš u one koji ujutro čim otvore oči ulaze u svijet okružen negativom? 

Svaki dan slušajući negativno sami postaju negativni i nesretni šireći to isto drugima? 

Zbog čega? 

Prateći negativne vijesti kao žedni tražeći vode.  Mazohistički gledaju negativne, horor filmove i vijesti. Dopuštajući da im pobude različite strahove. 

Sa strahom od sutra, sa negativnim mislima od jučer ležu danas navečer u krevet. Opterećujući si mozak nečim što često ne ovisi o njima, na što nemaju utjecaj i ne mogu mijenjati bez obzira koliko bi to htjeli. 

Možda način na koji možeš raskrčiti put do svoje sreće je da prvo prepoznaš svoje osjećaje. 

Pod drugo, da se upitaš koliko je to što osjećaš istinito.  

Pod treće, ako ti netko veli nešto što te povrijedi, upitaj se jeli to uistinu tako. 

Pokušaj razmisliti što možeš poraditi po tim pitanjima. Traži rješenja. 

Ono što je izrečeno ili učinjeno, unatrag se više ne može promijeniti kao ni izbrisati. Kad si veliš “U redu, proliveno mlijeko više ne mogu natrag uliti u bocu” dobivaš olakšanje. 

Može se u životu proliti mnogo toga a brišući proliveno iskoristi vrijeme. 

Postavljaj si pitanja: 

Događaj koji me izbacio iz kolosijeka je li istinit? 

Nešto sam propustila? 

Ako mislim da mi netko zagorčava život, to je stvarno ili  samo nešto nerazriješeno? 

Imam li dokaze i što ću u svojoj glavi učiniti s njima? 

Mogu li to prihvatiti? 

Želim li  promijeniti svoju budućnost? 

Svi imamo u životu neke loše doživljaje. Bolne doživljaje. Ako si uporno govoriš da je život sranje on će to i postati. Počni razmišljati možda na drugačiji način. Promjeni kut gledanja. 

Imaš li izbor ili misliš da ga nemaš?  

Trebaš li što promijeniti na bolje?  

Tlačiti samu sebe, svojim negativnim mislima čini tvoj život za tebe nesretnim. Možda da pokušaš shvatiti da postoji i pozitivna strana bolnih događaja. 

Da, život nije lagan. Kad bi bio takav ne bi  učila i napredovala. Ne bi se mijenjala. Već služila kao površina za skupljanje prašine. Vegetirala pod stimulansima ili bila mrtva. 

Ako si nesretna iz bilo kojeg razloga to je tvoja osobna odgovornost. 

Biti sretna ili nesretna ovisi o tvojim očekivanjima. 

Sreća je mir u duši. 

Sreća je zahvalnost na onom što imaš. 

Sreća je uvidjeti zbog čega si drugačija. 

Sreća je tvoj izbor, lijepa moja. 

Život i nije tako loš, zar ne? 

Lijepa moja, budi mi dobro 

Ivana.