Moć lakšeg, ugodnijeg i svrsishodnijeg načina života nosimo u sebi. U potrebnom trenutku nismo u svojem okruženju  spremni je upotrijebiti. Jednostavno iz razloga što odnose stavljamo u jednu dimenziju dok sve druge stvari okarakteriziramo s više strana. Svaka stvar ali i svako živo biće ima više strana, više dimenzija. Međutim, razmišljanje o odnosu i ponašanju prema nama i prema drugima, volimo pojednostaviti, staviti u jednu dimenziju. Gledajući na odnose kao na crno bijeli film u režiji samo jednog sudionika.

Mnogo toga povijesno, pa tako i načini ophođenja u odnosu unutar obitelji vuku se s generaciju na generaciju. Iako, uz sav napredak čovječanstva i alate koji se dobiva kroz napredak i prošireno znanje  začuđuje što još danas postoje  prečesti primjeri loših odnosa koji nažalost i ostaju loši. Ne tražeći volju a možda ni razloge da se nešto mijenja. Prihvaća se kao normalno, sveprisutno i nešto o čemu nije potrebno ni razgovarati. Podrazumijeva se kao paket koji se dobiva i koji je u obliku u kojem mora biti.

Za to vrijeme kao ljudi se smatramo naprednijim i pametnijim od generacija prije nas. Iako, to isto tvrdi svaka prethodna generacija za sebe.

Tako dugo se zavaravamo istim mišljenjem, dok ne shvatimo da jedino radeći na sebi, mijenjamo sebe i mijenjamo one oko sebe. Naravno,  mislim na pozitivni dio promjene koji  projiciramo na sebe, svoju okolinu i na generacije  iza sebe.

U razgovorima, jedan od odnosa o kojem se voli pričati je o „dobrim“  i „lošim“ svekrvama. Ali isto tako o „dobrim“ i „lošim“ snahama.  Tijek priče ovisi o onome tko priča i kuta iz kojeg se gleda. One su raznolike a srž ista. Ako se tema tiče sudionika razgovora ne rijetko slijede okretaji očima, uzdasi, odmahivanje rukom, ljutnja i nezadovoljstvo. Osjećaji koji se istovremeno projiciraju postaju negativni  i nepotrebni ako se sagleda šira slika nastalih problema.

Ako se poistovjećuješ s nekim dijelom ove priče, da bi saznala zašto je to tako i je li uistinu potrebno prolaziti kroz negativne emocije , trebala bi krenuti prvo tražiti odgovor u sebi.

Na samom počeku, jedno je sigurno, prošlost i nasljeđivanje mišljenja te vjerovanja nekih prošlih  generacija ima u nekim slučajevima svoju negativnu težinu. Prihvaćaju se stavovi za koje se ne propitkuje njihova opravdanost. Već je tako kako jest i tako treba biti.

Naravno, ako ti tako želiš.

Kako bi uopće pokušala mijenjati svoja mišljenja i vjerovanja potaknuta pričama iz prošlosti potrebno ih je znati prepoznati. Sadašnjost se može promijeniti i o njoj je potrebno razmisliti. Između ostalog   o svojim postupcima koji su odraz „tvojeg“ uvjerenja. Kroz uvjerenja tvoje majke, sestre, bake. Tvoje prijateljice.

Postoji jedna stara izreka “žlica nikada ne udara sama“

Ako smatraš da se to tebe ne tiče, daj si vremena i zastani na trenutak. Jesi li sigurna?

Razmisli. Riječi svekrva, kakav osjećaj budi u tebi?

Probaš li riječ svekrva analizirati kao samu riječ možeš uvidjeti da ona predstavlja naziv „sve kriva“, ili „ sve krvi“.  Koristiš li sam naziv u oslovljavanju osobe, na nesvjesnoj razini on može predstavljati nešto što se urezuje u tvoj mozak kao negativno i bezvrijedno.

Uviđaš li to kroz projiciranje svojih emocija?

Koliko u tome ima istine?

Nije li pomalo  u paradoksu težina naziva „svekrva“ i oslovljavanje ženske osobe u svrhu pozitivnog pristupa toj istoj osobi?  

U svakom slučaju, možda ću i ja  jednog dana pripadati toj skupini „svekrva“ ali bez želje za takvim oslovljavanjem. Moje ime mi je dovoljno, ne težim „titulama“.

Vraćajući se u povijest vjerojatnost nastanka naziva svekrva, leži u pristupanju i prihvaćanju starije žene  dolazak novog ženskog člana u obitelj. One iste koja bi trebala dovesti do pozitivnog čina širenja same obitelji. Kroz rođenje nasljednika, unošenja novih iskustava, razmišljanja, postupaka, načina življenja iz jedne druge okoline. Sigurno si pogodila, radi se o snahi.

Međutim udajom ili vanbračnom zajednicom, majka tvojeg  partnera postaje na neki način „neprijatelj“. Želi „upravljati“ vašim životom. Pokušavajući kroz razne primjedbe i savjete određivati što se ispravno a što ne.

Dok s druge strane, partnerica ili supruga tvojeg sina postaje „neprijatelj“. Netko tko ti je „uzeo“ sina, netko tko ne želi živjeti tvoj život. Već želi stvoriti svoj dom, prema svojim pravilima. Netko tko tvojem sinu omogućava život na drugačiji način. Drugačiji od tvojeg.

I eto, nisi ni započela neki odnos a već imaš problem. Problem, koji se dobiva u „paketu“.

A taj isti vuče se iz davne prošlosti, generacijama. Od onih davnih vremena, kada su majke supruga (svekrve)  kroz tradiciju i iskustvo života kao starije žene u obitelji određivale što i kako se radi. Naravno, uz prisustvo pritiska okoline i njihovih očekivanja od nje, kao žene, supruge i majke.

Za razliku od snaha koje dolaskom u novu sredinu, zbog mladosti i neiskustva morale su prihvaćati da budu „manje“ vrijedne  i osobe sa „strane“ sve dok same ne bi postale svekrve. I takvo ophođenje bilo je prihvaćeno kao normalno i potrebno. Dodatno se komplicirao odnos kroz  sam odgoj djece koji nije dozvoljavao suprotstavljanje mišljenju i postupcima starijih osoba.

 I  sva ona zamjeranja, povrijeđenost i neuvažavanja koja su doživljavala  tijekom godina od svoje svekrve, umjesto da iz njih žene uče i mijenjaju ih , ne ponavljajući povijest, one nastavljaju ponavljati one iste obrasce prisilno naučenih mišljenja, vjerovanja i postupaka.  Sve što se njima događalo, sve što su im zamjerale sada to isto ponavljaju. Zašto?

Jedan od mogućih razloga leži u nemogućnosti preispitivanja pravila. Korištenje kritičkog i logičkog razmišljanja nije bilo dobro došlo. A možda, kasnije u zrelijoj dobi, bilo bi previše nanošenja boli samoj sebi, uviđanjem vlastite naivnosti kroz dozvolu  drugome da upravljanja njenim životom. Jedno je sigurno, pravilne komunikacije nije bilo ili u vrlo malom broju. Negdje je nema ni danas.

Iako, ne znači da ne postoje odnosi snaha-svekrva koji funkcioniraju na međusobnom poštivanju, pomaganju i  prijateljstvu. A o njima bi se trebalo više pričati. To su primjeri iz kojih se treba učiti, koji pokazuju da se lako živi u zabludi nametnutih očekivanja međusobnih loših odnosa. Također ukazuje da ništa nije nemoguće a sve je moguće.

Dok razmišljaš o gore navedenom, u obzir  uzmi jedan važan faktor iz prošlosti. Žene su se udavale vrlo mlade kada još nisu ni sazrele kao osobe.

Danas kad se više zna o psihologiji ljudskog ponašanja, shvaćamo da mladost i pubertet kao dio perioda u životu, nosi vrlo emotivnu osjetljivost, gdje  kroz kontriranje, inatljivost i suprotstavljane starijima ustvari se želi izboriti za svoj glas, svoju vrijednost i uvažavanje od strane starijih. Samo što društvene norme u prošlosti nisu dozvoljavale izlaženje iz okvira. Rezultat proizašao iz toga je da dvije generacijski različite strane postaju suprotstavljene i neprijateljski raspoložene jedna prema drugoj. I svakoj od njih za vlastite loše osjećaje, kriva je druga strana.

Generacije i generacije su se izmjenjivale a loš obrazac prihvaćenog vjerovanja, pristupa i postupaka  prisutan je dovoljno često i danas, te je potrebno  zapitati : Nije li svrha povijesti, da učimo iz nje?

Pokušavaš li shvatiti prošlost i načine ophođenja koji su bili općeprihvaćeni doći ćeš do zaključka što se treba mijenjati jer se nije pokazalo dobrim.

Nije se zbližavalo već udaljavalo.

Nije se olakšavalo već otežavalo.

Ne želiš li učiti iz prošlosti, upoznati sebe u sadašnjosti, stari obrasci ponašanja i prihvaćanja kao nečeg neminovnog ni za jednu stranu ne donose dugoročno ništa dobrog. Budimo realne, mi žene, često smo same sebi najveći neprijatelji. Neprijatelj jer ne poznajemo se dovoljno dobro i ne razgovaramo. Razumijemo da nešto nije dobro u ovoj priči ali ne radimo dovoljno ili dovoljno dobro na međusobnoj komunikaciji da gradimo pozitivan odnos.

Već zamjeramo, u startu.

Kontradiktornost postoji u tome što žena rodi i odgaja sina, kao i kćer. Ta ista žena odgaja sina na drugačiji način nego kćer, dajući mu na vrijednosti različitoj od one prema kćeri. Ta ista žena odgaja kćer i zatim prenosi svoje mišljenje, vjerovanje i način ponašanja što za nju predstavlja majka njezinog partnera,(namjerno ne imenujem  svekrva, jer je to nametnuti, izmišljeni i pogrdni naziv  a ona je prije svega žena i majka).

Od majke sve počinje te ona igra važnu ulogu u životu svoje djece. Može uljepšati život a isto tako i zagorčati. Ovisno o tome koliko je svjesna svojih misli i osjećaja kroz koje proizlazi te postupaka koje čini.

Bez obzira na dob, iskustvo, porijeklo, školovanje, zaposlenje ili poziciju borimo se s istim emocijama, istim dilemama i osjećajima ali svaka u tišini svojih zidova i na svoj način.

Zašto da budeš nesretna ako to ne moraš biti.

Lijepa moja, budi mi dobro