Nisam psihijatar ni psihoterapeut. Ne liječim, već dajem pogled života kroz svoje oči. Možda u nekom trenutku moći ćeš obuti tuđe cipele i hodajući u njima shvatiti, da često svi radimo iste pogreške samo na drugačiji način. Možda kroz moje priče upoznaš sebe a možda nadahnuta njima pomogneš sebi i drugima. Puno toga u životu je možda ali to ga i čini tako izazovnom, pustolovnim i nadasve lijepim. Ali ljepota je u oku promatrača. Ona ovisi o nama samima i onome što želimo vidjeti i ono što ne želimo ili ne znamo vidjeti.

Ponavljanje je majka znanja, stoji u nekoj poslovici. To je točno ali ovisno u kojem se kontekstu koristi. Ponavljanje služi da naučimo, a ponavljamo tako dugo dok ne savladamo naučeno. Ako se to odnosi na pjesmicu za recitiranje, to je super. Međutim ako se odnosi na pogreške u životu koje uporno ponavljamo a nismo ih u stanju uvidjeti, tada život postaje jako težak, iscrpljujući i pomalo besmislen.

Strah je jedan od okidača koji ponekad odvede život u nekom drugom smjeru. Ne nužno lošijem već dapače o onom o kojem nismo ni sanjali. Tražeći tako neki drugi smisao i svrhu svojeg života.

Osjećaj straha prati nas cijeli život a svaki od nas ima različite susrete sa njim. Ponekad kad se pojavi strah teško u samom početku prepoznati ga jer postoji mnogo vrsta. Pod njegovim utjecajem često se osjećamo uznemireno i zabrinuto iz nekih nama nepoznatih razloga.

Možda kad osjetimo u sebi nepovjerenje da neće biti ishod kakav želimo.

Možda kada se osjećamo nesigurno, odbačeno.

Možda u svakodnevnom životu  osjećamo ga kroz oblik zabrinutosti i strepnje. A što više razmišljamo o njemu to se više on povećava.

Osnovni strah posjedujemo u sebi da nas zaštiti od životnih opasnosti.  Međutim tijekom svog odrastanja vrste i broj strahova se povećavaju pod utjecajem roditelja, okoline i društva. Neke smo si u stanju još dodatno sami nametnuti, potaknuti vlastitim iskustvom.

Strah kao osjećaj ,tijelo proizvodi da nas štiti  od stradanja i opasnosti po život.

Nećeš se baciti u bazen ako si svjesna da ne znaš plivati.

Nećeš se baciti sa vrha zgrade jer si svjesna da nemaš sposobnost  letenja. Da ne postoji strah u ovakvim ili sličnim situacijama već te odavno ne bi bilo.

Iako isti taj osjećaj straha u drugom obliku može nam uraditi blokade  prema događajima koji ne predstavljaju životnu opasnost. Već mogu samo prouzročiti neugodu. Međutim naš mozak u određenom trenutku nije u stanju uvidjeti postojeću razliku. Strah možeš doživjeti kao obranu i nešto pozitivno. A opet, strah te može blokirati, učiniti statičnom i bezvoljnom. Ovisno koji strah izlazi iz tebe. Kad prepoznaš i upoznaš svoje strahove, život postaje lakši i smisleniji.

Razmisli, koliko puta si pokušala izbjeći situacije u kojima bi mogla sebe dovesti u poziciju da budeš odbačena, frustrirana, potištena, ponižena, neuspješna, možda bijesna ili kriva? A možda ti osjećaji su bili samo potaknuti nekim strahom koji je u određenim situacijama bio suvišan i neutemeljen. Koji je izašao van maskiran u neko drugo lice. Doveo te do stanja odmaka i izbjegavanja nečeg što je imaginarno a u stvarnosti može biti prijatno i ugodno.

Što više se trudimo izbjeći neke od  emocija i osjećaja boli te stanja koja mogu uzrokovati u nama to više ćemo donositi odluke pod utjecajem straha. Ne zatvarajući tako samo vrata već i odškrinute prozore, one koji su izlaz i nova prilika.

Lijepa moja, budi mi dobro

Ivana.