Razmišljam o tim riječima i njihovom utjecaju u životu svih nas. Znala sam se u životu spotaknuti o njih te pokušavajući uhvatiti ponovno ritam svojih koraka shvatila sam koliko su povezane nevidljivim nitima. I mogu reći:

„Vrlo lako možeš pomiješati te pojmove kao u blenderu gledajući na dobiveni napitak kao nešto što se podrazumijeva i nešto što je u sinergiji“. Međutim, taj dio priče o zdravom napitku ne mora „držati vodu“. Svaki pojedinačni pojam izrasta u tebi učenjem. U početku kroz obitelj a kasnije preuzimanjem od samog društva. Koliko si u mogućnosti kroz rane faze života shvaćati razlike, ovisno je o tvojem odgoju. Kasnije s godinama i utjecajem društva možeš  steći suprotan dojam od možda onog naučenog u obitelji. Bio on dobar ili loš. Ovisno na koji način se život poigra s tobom i vlastitim shvaćanjem načina u kojoj mjeri trebaš poraditi na sebi.

Za početak krenuti ću s pojmom povjerenje, što ono predstavlja, da li je bitno i u kojoj mjeri je bitno.

Povjerenje je u stvari osjećaj u tebi da će se nešto razvijati u skladu sa  tvojim vjerovanjem ili da će određeni događaj za tebe imati pozitivan učinak. Povjerenje je čimbenik koji ti pomaže da napreduješ prema svojim ciljevima unatoč zastojima i poteškoćama.

Na koji način se boriš u životu ovisno je koliko imaš  povjerenja u sebe. Ako imaš povjerenje u sebe u stanju si ga dati i drugima. Mada to ujedno može za posljedicu imati razočaranje u ljude. Ali u tom slučaju bez obzira na loš ishod trebaš ostati dosljedna sebi. Naravno ako su tvoja očekivanja realna i vode humanosti i napretku.

Znam što želiš reći : „lako je reći ako nisi u tome“

Lijepa moja, nemoj brkati povjerenje sa očekivanjima. Očekivanje je ono što predstavlja vjerovanje, nadu i mogućnosti da ćeš nešto postići. Ali to nije isto kao povjerenje.

Tvoje povjerenje je kada dijete pustiš da samo pređe cestu. A očekivanje s tvoje strane je da će prelaziti preko zebre zbog svoje sigurnosti na koju si ga nebrojeno puta upozorila.

Povjerenje djeteta je kada ne plaće jer majka odlazi na posao. A  njegovo očekivanje je da ga neće ostaviti i da će se ubrzo vratiti.

Povjerenje je kada ulaziš u dogovor s nekim.  A očekivanje nastupa kada misliš da će se druga strana držati dogovora.

Povjerenje je kada tražiš proizvod ili uslugu od nekog za svoj problem. Na tebi je očekivanje da će on ili ona riješiti tvoj problem.

Povjerenje je kada daješ sebe drugome. Tvoje očekivanje je da te neće prevariti ili iznevjeriti.

I tako s nabrajanjem razlika u značenju riječi mogu u nedogled, ali znam da si shvatila razliku između povjerenja i očekivanja. Iako postoji još jedna mala ali vrlo važna razlika, a to je da povjerenje daješ više ljudima do kojih ti je stalo dok očekivanja možeš tražiti od ostalih ali s dozom odmaka i predostrožnosti u sebi.

Ako razmišljaš o tebi važnim osobama i odnosima trebaš znati da očekivanja proizlaze iz  tvojeg povjerenja u trenutcima nesigurnosti kada još ne znaš što će se dogoditi. Ovisno o okolnostima u kojima se nalaziš ona mogu biti manje ili više realna. Možeš se razočarati jer su pogrešna, a možeš doživjeti radost jer su premašila početna očekivanja. Možda ih intuitivno možeš pretpostaviti ali ne upravljaš njima i ne ovise o tebi.

 Povjerenje, vjerovanje i ljubav igraju bitnu ulogu u međusobnoj povezanosti i ako nedostaju ili predstavljaju samo djelomičnu kariku teško da međusobna povezanost opstane u zdravom obliku.

A ljubav, gdje je njoj tu mjesto?  Ljubav je ono što trebaš dati samoj sebi kada se razočaraš. Da ne izgubiš povjerenje u samu sebe i da očekivanja usmjeriš prema samoj sebi. Da shvatiš način na koji ti život baca klipove pod noge te da nakon pada svaki puta ali baš svaki puta ustaneš.

Da misliš u sebi „ok, moram otresti prašinu sa sebe, previti rane i krenuti dalje. Na kraju moje priče neće se pamtiti koliko puta sam pala već samo koliko puta sam ustala“.

Kada ustaneš i pokupiš dijelove sebe sa poda uvidjeti ćeš da stojiš na raskrsnici.

Ne okreći se za prošlošću već se zapitaj:

Tko si ti sada?

Što si odlučila biti?

Kuda želiš ići?

Ne dopusti si buku tuđih mišljenja u svojoj glavi da ne uguše tvoj unutarnji glas.

Tvoje razočarenje, poraz i očaj samo su moćni alati čija uloga je da ti očiste i pokažu put.

Lijepa moja, budi mi dobro

Ivana.